Gospina slika
 Ovo je drugo svojevrsno cudo, koje mi se dogodilo ovih dana...Naime, kad su moji (i p. Lukini) prijatelji - obitelj Markic, bili ovdje u posjeti na par tjedana za prosli Uskrs, sa sobom su donijeli i podijelili mnostvo ovih lijepih Gospinih slika Obiteljskog centra...Koje su ljudi ovdje rado prihvatili i ponijeli svojim domovima, cesto ih postavljajuci i na posebnim oltaricima i sl, te se svaki put posebno razveselim i sjetim dragih Markica, kad god naidjem na neku od tih slika...  I u svakoj nasoj ucionici nalaze se ove slike...A jednom nas je telefonski nazvao neki neponati svecenik, koji je tko zna od koga dobio na poklon istu ovu sliku, te je na poledjini procitao da je slika iz Hrvatske, dosao do broja naseg samostana, i raspitivao se o porijeklu slike i Gospinog lika, zeleci izgraditi kapelicu bas s tim likom... I prosli petak, na moju grupu mladih u sv. Aniti, dodje i djevojcica s gornje fotografije, zanimljivog i lijepog imena, Carolina-Tali trazeci svoju rodicu Joanu, aktivnu clanicu nase grupe, i zeleci ostati s nama na grupi mladih...Nisam bila sigurna sto sad s njom, to je ipak - grupa mladih (a to ovdje znaci 13-14-15 godina...), a ne grupa bas tako male djece...No, kako je mala svakako htjela ostati s nama, a dosla je i jos jedna curica mala Nagely:  I ja im dam jedan zadatak za djecu, iz katekizma koji mi se nasao pri ruci, kako bi se oni zabavili sa strane, a ja mogla dalje raditi sa svojim mladima:  Clanice grupe i katehistice Jennifer i Joana  Mozda nova ljubav na pomolu? Joana i Francisco Javier  Gitarist Jonathan - buduca zvijezda grupe...  A i ostali se s velikim zarom trude nauciti gitaru - preporucamo u molitve... Medjutim, curice su svoj zadatak, rijesile za tren oka, a jednako tako i drugi zadatak, kojeg sam im uspjela pronaci...Nije mi bilo druge, nego smisliti novi, treci zadatak...A to je bilo da napisu neku lijepu molitvicu ili tekst o Gospi...Ovaj put je urodilo plodom, i zadrzale su se dovoljno dugo, kako bih ja mogla zaokruziti svoju temu sa mladima...A rezultati su bili i vise nego fascinirajuci...Mala Tali-Carolina je napisala citavu malu poemu...A Nagely je obecala svoj rad donijeti sutradan, na prvi sat Misijskog djetinjstva u koje su se obje rado ukljucile, kao prve latice u buketicu ove nove aktivnosti u sv. Aniti... I evo prijevoda Carolinine pjesme: Tamo gdje sunce sija, vidim tvoj osmijeh, Marijo! Puna povjerenja, slatka i njezna kao cvijet, vedra kao nebo... Moje srce cvate kao cvijet tratincice... Marija, sretna, pomaze siromasnima. Ona je dobra zena. I zato joj zahvaljujemo, za sve sto cini... Nebo je svijetlo, kao tvoj osmijeh, a tvoj lik sladak kao tratincica. Kad se nebo zazari, u vjetru cujem Marijine suze... Marija vjeruje u nas! Ja sam ostala zapanjena, stihovima 8-godisnje djevojcice...I nekako, pomalo i posramljena njenom vjerom, ljubavlju, povezanoscu s Marijom...Kao i svojim ranijim nepovjerenjem u tu malu djecicu, koja "narusavaju" moj plan rada s grupom mladih...  Sutradan su se obje opet veselo pojavile, Tali ovaj put s gornjom Marijinom slikom, koju je nekako njezno i vazno nosila i pokazivala, veseleci se zajednickim fotografijama s tom slikom...   A odnekud se pojavila i ova duga na nebu:  No, to jos nije sve...Taly je i taj dan donijela jednu pjesmu i sliku jedne zenske osobe s krizem na prsima...Ovaj put mozda nesto manje uspjele: Poema Tvoje usne su divne, i tvoj svijetli lik... Ti me cuvas, i zato te volim! I ovaj put sam je pohvalila, cudeci se zanimljivoj ideji da prikaze Gospu, s krizem na prsima...Opet neobican prikaz... A i Nagely mi je ovaj put donijela neki svoj rad...Pismo u kuverti, dobro zatvorenoj, unutra jos jedna zatvorena kuverta...A unutra, pak - novo iznenadjenje!  Ocekivala sam neki novi rad o Mariji...Djecjim prstima, na pisacoj masini, bilo je u naslovu ispisano...PISMO ZA MOJU NAJBOLJU PRIJATELJICU De: Nagely Frias No, pismo je ovaj put bilo namijenjeno: Para: Drina Meni osobno...!? A dalje je pisalo: Uz srdacan pozdrav, draga prijateljice, Drina, zelim ti zahvaliti jer si ucinila tako puno za mene. Ti si moja najbolja prijateljica i nikada te necu zaboraviti, jer znas, ti si mi najbolja prijateljica...  Stvarno sam ostala osupnuta, dirnuta, zacudjena...Jest da malu Nagely poznam jos od prosle godine, i uvijek mi veselo dotrci prije ili poslije sv. mise, i nesto lijepo prica i cavrlja...No, doista nisam znala da sam joj postala - najbolja prijateljica! Sta cu sad?! No, ni to nije sve...Kako sam pismo otvorila pred objema, misleci da je to Nagelin tekst o Mariji, i mala Taly je vidjela o cemu se tu radi...I reagirala vrlo brzo, i djecji nevino...I kaze ona, (kako bi ostala u trendu : ), znas, onaj tekst o Mariji, zapravo nije o Mariji...Koji tekst, pitam ja, onaj od jucer, ili ovaj od danas...Ovaj od danas, kaze ona, nije o Mariji, nego - o tebi, Drina! I ja se ponovo sjetih njenih stihova: Poema Tvoje usne su divne, i tvoj svijetli lik... Ti me cuvas, i zato te volim! I neuobicajenog kriza, na "Gospinim" prsima...I svog misionarskog kriza, kojeg uvijek nosim... Pa mozda doista i nije izmislila...No, ipak, ova usporedba s Gospom! Ipak malo previse, pa ako je i za mene! : ) No, onda se sjetih da i naslov ovog posta, zapravo moze imati 2 znacenja...I kako bismo se zapravo svi trebali svakodnevno truditi, da doista budemo prave Gospine slike...Koliko god to bilo u nasoj, i zapravo u Bozjoj, moci! Pa se i vi pomolite, Gospi, za ove nakane! I za ova draga, njezna, topla i iskrena djecja srca...I za nasu upravo otvorenu grupicu Misijskog djetinjstva (Infancia misionera!) |
